Edin Sprečo Sepi – legenda najvećeg tima Željezničara

Skener 19. apr 20268:15 6 komentara
FK Željezničar

Pre 79 godina u Sarajevu je 19. aprila 1947. rođen Edin Sprečo Sepi nekadašnji fudbalski reprezentativac Jugoslavije i jedan od stubova tima Željezničara koji je u sezoni 1971/1972 osvojio prvu, i kako se kasnije ispostavilo, jedinu titulu šampiona Jugoslavije. Sprečo je nastupajući punih devet sezona za tim sa Grbavice odigrao 234 utakmice i postigao 75 golova, od čega je u 199 prvoligaških nastupa za sarajevske”plave” 61 put zatresao protivničke mreže.

Sa Josipom Bukalom i Boškom Jankovićem činio je “ubitačni” napadački trio “Želje” koji je početkom sedamdesetih godina prošlog veka prosto “terorisao” protivničke golmane.

Povezane vesti

Sprečo je bio vešt u baratanju loptom i posedovao je spobnost da preciznim asistencijama upošljava saigrače, zbog čega je uglavnom igrao na poziciji ofanzivnog veziste i nosio “desetku” na dresu svog kluba. Po potrebi je, međutim, znao biti prekomandovan na mesto klasičnog centarfora, čemu je svakako doprinelo njegovo snalaženje na mestu najisturenijeg napadača, a posebno sjajna igra u vazduhu i precizni udarci glavom.

Junak naše priče je nastupio tri puta u dresu najbolje reprezentacije tadašnje Juge. Debitovao je za “plave“ u novembru 1967. u prijateljskoj utakmici sa Holandijom (1:2) u Roterdamu, da bi u narednom nastupu – meču kvalifikacija za Prvenstvo Evrope bio jedan od strelaca u ubedljivoj pobedi (4:0) naše selekcije nad Albanijom. Poslednji put je Sprečo obukao dres sa šest buktinja u junu 1969. u Helsinkiju kad su Jugosloveni ubedljivom pobedom nad Finskom (5:1) okončali neuspešne kvalifikacije za Mundijal u Meksiku.

Pored Željezničara, Sepi je u inostranstvu nastipao za holandsku NAC Bredu i francuski Ren da bi u igračku “penziju” otišao 1981. godine kao fudbaler Iskre iz Bugojna. Nastavio je svoj fudbalski život kao trener u omladinskom pogonu Željezničara, a sa ovog sveta je otišao 12. maja 2020. godine u rodnom gradu.

Edin Sprečo je počeo da trenira fudbal u mlađim katergorijama Željezničara kad je imao samo 12 godima. Vrlo brzo j talenat ovog klinca došao do izražaja, pa je preko omladinskog pogona, stigao 1965. do debija za prvi tim kao sedamanestogodišnjak. U toj prvoj utakmici za “plave“ postigao je svoja prva dva od ukupno 75 pogodaka koje će tokom devet godina nastupa za tim sa Grbavice “zabiti” protivničkim golmanima. Sprečo je uskoro postao standardni prvotimac ekipe koja je pod vođstvom trenera Milana Ribara činila korake ka vrhu jugoslovenskog fudbala. Njegove asistencije i golovi nisu promakl i tadašnjem selektoru Rajku Mitiću pa je u novembru 1967. odigrao dva prva meča za državni tim protiv Holandije i Albanije.

U prvenstvenoj sezoni 1967/1968. Sepi je bio najbolji strelac tima sa Grbavice sa 13 postignutih golova. U špicu sarajevskog tima se odlično dopunjavao sa centarforom Josipom Bukalom i bio deo efikasne navalne petorke koju su još činili Branimir Jelušić, Ivica Osim i Fikret Mujkić. Željo je prvenstvenu sezonu 1969/1970 okončao na četvrtom mestu, da bi u narednoj postao vicešampon države, sa četiri boda zaostaka iza prvaka Hajduka.

Usledila je sezona 1971/1972 u kojoj su Sprečo i drugovi ostvarili najveći uspeh u istoriji ovog sarajevskog kluba postavši po prvi put šampioni Juge. Mada je kao deo nove navalne petorke, u kojoj su se još nalazili Jelušič, Janković, Bukal i Deraković, u šampionatu postigao samo pet golova, Sepijev pogodak u derbiju sa Crvenom zvezdom je verovatno najznačajniji u njegovoj igračkoj karijeri. U derbiju 25. kola lider šampionata je na prepunom Koševu (tih sezona, zbog nefunkcionalnosti stadiona, Željezničar nije igrao utakmice kao domaćin na Grbavici) je dočekao drugoplasirani tim sa beogradske “Marakane” U neizvesnoj utakmici odluka o pobedniku je pala u 67. minutu kada je, nakon centaršuta Jelušića, Sprečo bio najviši u šesnaestercu gostiju i preciznim udarcem glavom smestio loptu u levi ugao nemočnog golmana Olje Petrovića. Bio je to gol za pobedu i kako će se kasnije ispostaviti i za šampionsku titulu,a najveći kompliment strelcu je posle utakmice dao trener Zvezde Miljan Miljanić.

„Pre utakmice u svlačionici sam rekao mojim igračima da ćemo, ako zaustavimo Spreču, mi biti ti koji ćemo se radovati šampionskoj tituli. Nismo uspeli i sada Željezničar zasluženo slavi”, rekao je Miljanić.

Sprečo je u sezoni u kojoj je osvojena titula bio efikasan i u tada formiranom takmičenju Kupa UEFA u kome je njegov “Željo” stigao do četvrfinala. Tresao je mreže rivala u duelima sa škotskm Sent Džonsonom i belgijskim Brižom, da bi u prvom četvrfinalnom dvoboju sa Fernencvarođem postigao u Budimpešti pobedonsoni gol (2:1) za goste. Kada je na početku revanša u Sarajevu doveo domaćina u vođstvo činilo se da su Ribarevom sastavu širom otvorena vrata polufinala ali je u nastavku meča mađarski tim postigao dva gola, a zatim boljim izvođenjem jedanesteraca eliminisao Željezničara.

Sezona u kojoj su “dinamit momci Milana Ribara” (Slobodan Janjuš, Dragan Kojević, Velija Bečirspahić, Blagoje bratić, Josip Katalinski, Enver Hadžiabdić, Branimir Jelušić, Boško Janković, Josip Bukal, Edin Sprečo i Avdija Deraković) stigli do jugoslovenskog fudbalskog Olimpa bila je vrhunac u igračkoj karijeri popularnog Sepija.

Željezničar je u septembru 1972. na startu Kupa šampiona eliminisan od engleskog Derbi Kauntija (0:2, 1:2),a ostalo je zapisano da je u revanšu na Koševu jedini pogodak za jugoslovenskog prvaka postigao Edin Sprečo.

Narednih sezona sarajevski” plavi” su bili daleko od jugoslovenskog fudbalskog vrha. Poput ostalih članova nekadašnjeg šampionskog tima i Sprečo je 1975. godine nastavio karijeru u inostranstvu potpisavši ugovor sa holandskim timom NAC Breda. Nakon jedne sezone u Holandiji, vratio se na kratko na svoju Grbavicu, da bi ga zatim fudbalski put odveo u Ren, a zatim u redove bugojanske Iskre.

U trenerskom poslu se posvetio radu sa mladim nadama svoga Želje. Po odlaku u trenersku “penziju” poslednje godine života je, po svedočenjima prijatelja, proveo prilično usamljen, da bi 12. maja 2020. godine izgubio bitku sa teškom bolešću. Jedna od legendi verovatno najvećeg tima Željeznilara u njegovoj istoriji i strelac koga dobro pamte starije generacije ljubitelja fudbala u nekadašnjoj Jugoslaviji je večno prebivalište našao na sarajevskom groblju “Vlakovo” na koga su ga ispratil prijatelji, bivši saigrači i navijači “plavih”.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare