Pobedom Južne Afrike u epskom spektaklu na stadionu Francuska u Sen Deniju protiv domaćina Svetskog kupa, aktuelni svetski šampion kompletirao je listu učesnika polufinala najvećeg takmičenja u ragbi sportu.
Odigrana su četvrtfinala Svetskog kupa u Francuskoj i teško da bi iko mogao da ospori tvrdnju da je ovo možda i najkvalitetnija četvrtfinalna runda u istoriji svetskih kupova. Sve četiri utakmice bile su prilično neizvesne, tri su rešene na jedan posed, a poslednja između Francuske i Južne Afrike verovatno je najbolja utakmica ikada na svetskim kupovima u ragbiju. Bar po mom skromnom i subjektivnom sudu.
Ta utakmica, kao i uostalom prethodne tri, imala je sve što daje draž ovom sportu. Snagu, tempo, dinamiku i rezultatsku neizvesnost koja je vladala do poslednjih sekundi. Na kraju u sudaru aktuelnog svetskog šampiona i domaćina, po mnogima prvog favorita takmičenja, gledajući formu pre i na samom šampionatu, slavio je ipak šampion. I to nam nešto govori.
Mnogi su smatrali i pre takmičenja da bi ovo mogao da bude šampionat severne hemisfere. U prevodu, to bi značilo prvi put u istoriji da finale igraju dve reprezentacije iz severne hemisfere (čitaj Evropljani), a da tri ili čak i sva četiri učesnika budu sa Starog kontinenta. Do sada se sedam puta dešavalo da dva polufinalista budu iz Evrope, nikada više. Smatralo se da je ovo prava prilika da se taj trend promeni.
Irska je ovo takmičenje dočekala na prvom mestu rang liste, a činjenica da su u poslednja četiri meča, čak tri puta pobeđivali Novi Zeland, ekipu koja im je predstavljala tradicionalno nerešiv izazov, pojačavala je optimizam. Francuska je turnir dočekala na trećem mestu rang liste i u kontinuiranom usponu, sa ciljem da se najbolja forma dostigne na najvažnijem takmičenju na domaćem terenu. Vels je godinu dana pred početak Svetskog kupa vratio iskusnog Vorena Gatlanda na klupu, sa kojim je postizao najbolje rezultate u novijoj istoriji. A Engleska je Engleska, jedini svetski šampion sa severne hemisfere i ekipa koja je dobila možda i najlakšu grupu.
Utakmice Svetskog kupa u ragbiju možete pratiti u direktnim prenosima na kanalima Sport Kluba u SBB mreži i na EON platformi
Ovaj utisak pojačan je posle grupne faze. Sva četiri favorita severne hemisfere zauzela su prvo mesto u svojim grupama, sa svim pobedama. Francuska je nanela Novom Zelandu prvi poraz ikada u grupi, Vels je osramotio Australiju (koja na kraju prvi put u istoriji nije prošla grupu), Irska je savladala Južnu Afriku i razbila Škotsku, a Engleska je, bez neke posebne igre, zabeležila sve pobede u grupi protiv Argentine, Japana, Samoe i Čilea. Po kladionicama sve četiri ekipe ušle su kao favoriti. Vels protiv Argentine, Irska protiv Novog Zelanda, Engleska protiv Fidžija i Francuska protiv Južne Afrike. Iskren da budem, i ovo nije iskazivanje naknadne pameti, nisam očekivao takav scenario i iskreno bih se baš iznenadio da se on ostvario.
Jer, iako živimo u vremenu kada se stvari menjaju u raznim oblastima brzinom svetlosti, ragbi baš i nije sport gde se lako menjaju stvari. To je sport u kojem najveću razliku čine snaga i tempo, a i jedno i drugo po prirodnoj selekciji je i dalje na strani zemalja i igrača sa južne hemisfere. Imaće Novi Zeland, Australija i Južna Afrika loše periode, pobeđivaće ih evropske reprezentacije, ali se retko kada dešava, gotovo nemoguće, da sve tri budu na niskoj tački kada se igra Svetski kup. Jednostavno, igrači sa ovog prostora fizički su i dalje dominantniji od severnjaka, ozbiljno se radi u tamošnjem ragbiju, koji je u sve tri zemlje nacionalni sport broj 1 ili među prva dva. Tako da olako ih otpisati to može samo neko ko je laički upoznat sa tim sportom.
Argentina ne pripada istorijski ovoj trojici, ali je sve učinila da postane ragbi sila. Odlučujući delić te slagalice bio je priključenje takmičenju Rugby Championship, nekadašnjem Kupu tri nacije, sigurno najjačem reprezentativnom turniru. Tu se takmiče tri najveće ragbi sile Novi Zeland, Australija i Južna Afrika, osvajači osam od ukupno devet svetskih titula i Argentina je odlučila da se takmiči sa najboljima. To je uticalo da napreduju toliko na svim poljima, da su postali ozbiljni kandidati za medalje u svim serijama ragbi unije (ragbi 15, ragbi 7). Zato nipošto nije slučajno što se Argentina u Francuskoj treći put u ovom veku plasirala u polufinale. Mnoge je zavarao nivo ragbija Los Pumasa na ovom Svetskom kupu. U stvari, najviše ih je zavarala činjenica da nisu uspeli sa igračem manje da pobede Englesku, pa prema tome izgleda da nisu dovoljno dobri. A svoju klasu južnoamerička selekcija pokazala je u mečevima u kojima je to bilo najpotrebnije, protiv Japana i Samoe, direktnih rivala za mesto u četvrtfinalu.
Tamo su igrali protiv Velsa i mnogi su se iznenadili krajnjim rezultatom. Argentina je slavila 29:17. Ali koliko je to zaista iznenađenje? Analitičarima je kao lakmus papir poslužila činjenica da su Velšani u poslednjih 10 godina i sedam odigranih mečeva, zabeležili pet pobeda, remi i samo jedan poraz. Ali poslednji takmičarski meč dve reprezentacije odigrale su još davne 1999. i tada je Vels slavio na Svetskom kupu. A šta se od tada događalo? Obe reprezentacije su igrale po dva puta polufinale. Ali od 2007. Argentina je u eliminacionim fazama uvek pobeđivala ekipe iz Kupa šest nacija, dok je Vels uvek gubio od ekipa koje igraju Rugby Championship. Ako mislite da je ovo nevažan podatak i samo dodatak statističkim podacima, možda će vas upravo završen njihov četvrtfinalni duel razuveriti da i nije tako nebitan. Na toj utakmici Vels je prosto nestao u poslednjih 20 minuta i Argentina ga je smrvila tempom. Očigledno je došlo do izražaja kontinuirano igranje sa fizički dominantnim ekipama, da teško da iko sa severne hemisfere može Argentinu da dobije na snagu i tempo. Da bi se dobila Argentina mora se biti prosto bolji od nje, ali i fizički makar ravnopravan. To mogu samo Engleska i Francuska, jedine ekipe sa severne hemisfere koje su uspevale da prevaziđu tu psihološku granicu zvanu polufinale i dođu do finala. Vels se do sada tri puta zaustavljao na polufinalu, a Irska primera radi nikada nije uspevala dalje od četvrtfinala.
Nije uspela ni sada. Iako je, naizgled, imala sve na svojoj strani. Konačno je počela da pobeđuje u kontinuitetu Novi Zeland, došla je u odličnoj formi. Međutim, eliminaciona utakmica Svetskog kupa nešto je sasvim drugo. Kao i u slučaju Velsa i Argentine i sada Irci nisu bili u stanju da u poslednjih 15-20 minuta probiju odbranu Novog Zelanda i dođu do eseja koji bi im omogućio pobedu. Još jedan dokaz da fizikalija južne hemisfere i dalje može da napravi razliku bar u finišu meča. Jedini susret četvrtfinala u kojem je reprezentacija sa severne hemisfere i po kadru, i po tradiciji mogla da uđe kao favorit jeste okršaj između Engleske i Fidžija.
Englezi jesu izborili plasman u polufinale, i održali su izvestan kontinuitet od četiri polufinala na šest svetskih kupova u ovom veku. Međutim, kao i u prethodna dva duela i sada je ekipa sa južne hemisfere, iako nije nijedna od četiri elitne, dominirala u drugom poluvremenu. Samo zahvaljujući disciplini i sjajnom Farelu Engleska je uspela da izbegne iznenađenje, ali Fidži je fizički bolje izgledao u drugom poluvremenu i potvrdipo pravilo da su južnjaci u tom segmentu i dalje prilično dominantni.
Poslednji četvrtfinalni okršaj, derbi ove runde, bio je pravi revolveraški obračun. Francuska je učinila sve da detronizuje Springbokse. U 54. minutu vodila je 25:19. A onda do kraja meča postigla samo tri poena, a Južnoafrikanci 10 što im je donelo preokret i novo polufinale. Pride, oni su taj preokret kompletirali u 69. minutu kada su poveli 29:25 i došli u poziciju da moraju da se brane od eseja, a da mogu da prime poene iz kazne. To se i dogodilo u 73. minutu, a Francuzi za preostalih osam minuta nisu uspeli da dođu u kvalitetnu poziciju makar za siguran drop gol i da uspeju da obraduju naciju. To samo govori koliko je kvalitetnu odbranu odigrala Južna Afrika, za šta je potrebna besprekorna fizička sprema i u ovom, rezultatski najbližem četvrtfinalu, opet je fizička sprema bila na stranu južnjaka.
Doduše, prvi put u istoriji ovog takmičenja dogodilo se da sva četiri polufinalista budu sa različitih kontinenata. Niko tu nije prvi put, a samo Argentina nije uspela nikada da se nađe u finalu. Ni sada im neće biti lako, jer naspram njih je pravi šampion – trostruki osvajač trofeja Vilijema Veba Elisa Novi Zeland. U drugom polufinalu sastaju se finalisti prošlog Svetskog kupa, ali i finalisti Svetskog kupa 2007. U oba navrata Južna Afrika je pobeđivala Englesku. Kao i u još jednom preostalom njihovom meču u eliminacijama, četvrtfinalu Svetskog kupa 1999. Dakle, da bi se našla u novom, četvrtom finalu u ovom veku, Engleska mora da načini nešto što nikada ranije nije uspela. Baš kao i Argentina.
Da li može da se spreči finale Novi Zeland – Južna Afrika?
Polufinale Svetskog kupa
Petak
Novi Zeland – Argentina (21:00 SK 4)
Subota
Južna Afrika – Engleska (21:00 SK 1)
Bonus video
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare