Štefan Kunc bio je jedan od najboljih fudbalera i golgetera u nemačkom fudbalu s kraja osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog veka. Ukupno je 15 godina proveo u Bundesligi igrajući za četiri kluba i sa 179 golova osmi je najbolji strelac lige svih vremena.
Rođen je Nojnkihenu u Sarlandu, najmanjoj od 16 nemačkih pokrajina, na granici sa Francuskom i Luksemburgom.
U rodnom gradu je i počeo fudbalsku karijeru u lokalnom timu Borusije i istovremeno išao u školu za policajce. Sa 18 godina je debitovao za prvi tim, ali je odigrao samo jedan meč u Cvajti pošto je njegov klub posle tog meča ispao u Oberligu, treći rang nemačkog fudbala.
Njemu to nije mnogo smetalo, učio je za policajca i tresao protivničke mreže. Tri godine kasnije stigao je u elitnu Bundesligu. Ljudi iz Bohuma zapazili su mladog golgetera, koji je sa 36 golova bio najbolji strelac Oberlige u sezoni 82/83.
Doveden je u Bohum za 55.000 maraka i odmah je počeo da se isplaćuje. Debitovao je golom u pobedi od 1:0 protiv Kikersa iz Ofenbaha, a onda postigao po gol i u svakoj od naredne tri utakmice u Bundesligi.

Debitansku sezonu završio je sa osam pogodaka, drugu sa 11, a treće je golgeterski eksplodirao – sa 22 gola postao je najbolji strelac Bundeslige. Postigao je tada i dva het-trika, posebno se pamti onaj u pobedi nad šampionom Bajernom od 3:0.
Tada je već postalo izvesno da je pred njim velika fudbalska budućnost zbog čega je bio primoran da prekide sa karijerom policajca. Ali je nastavio da trenira strogoću – golmanima.
U leto 1986. iz Bohuma prelazi u Bajer iz Irdingena, te godine trećeplasirani tim Bundeslige, koji je za njegov transfer platio velikih 1.3 miliona maraka. U Irdingenu takođe provodi tri sezone, ali je golgeterski bio manje efikasan i nije se najbolje slagao sa trenerom Karlom-Hajncom Feldkampom.

Sad već kao iskusan igrač na startu sezone 89/90 prihvata ponudu Kajzerslauterna što će se pokazati kao njegov najbolji potez u karijeri, iako je tamo posle samo nekoliko meseci stigao i Feldkamp, trener sa kojim se prethodno sukobio u Irdingenu. Bez obzira što se te prve sezone Klautern borio za opstanak, Kunc je postigao 15 bundesligaških golova i formirao odličan tandem sa Brunom Labadijom. Klub je tada osvojio prvi trofej posle 38 godina – u finalu DFB kupa Nemačke pobeđen je Verder sa 3:2, uz dva pogotka Labadije i jednog Kunca, koji je kao kapiten tima na kraju primio veliki pehar.
Sledeća sezona bila je još uspešnija, najpre je osvojen Superkup Nemačke, takođe protiv Verdera, a onda je potpuno neočekivano stigla i titula Bundeslige. Štefan Kunc je bio kapiten i najbolji strelac u tima Karla-Hajnca Feldkampa, a pored njega izuzetno uspešnu sezonu imali su i Bruno Labadija, Damir Hotić, Marko Haber, Miroslav Kadlec i drugi.

Kunc je te sezone zasluženo izabran za fudbalera godine u Bundesligi i ušao u istoriju kao prvi fudbaler koji je dobio to priznanje, a da u tom trenutku nije bio reprezentativac Nemačke.
Za nacionalni tim je zaigrao tek u decembru ’93, debitovao je golom u prijateljskom meču protiv selekcije SAD u San Francisku. Bio je sledeće godine učesnik Svetskog prvenstva, ali je odigrao samo jedan meč i to nekoliko poslednjih minuta u osmini finala protiv Belgije.
Mnogo više poverenja selektora Bertija Fogtsa dobio je na Evropskom šampionatu dve godine kasnije u Engleskoj. Odigrao je pet od ukupno šest mečeva na turnira, tri u startnoj postavi uključujući i finale protiv Češke. Upisao je dve asistencije i postigao važan gol u polufinalu protiv domaćina Engleske. Bio je strelac i u penal seriji nakon koje je Nemačka stigla do finala i kasnije evropske titule.

Štefan Kunc je te godine bio fudbaler turskog Bešiktaša pošto nije postigao dogovor sa Kajzerslauternom oko produžetka ugovora.
Nikad poražen
Za reprezentaciju Nemačke ukupno je odigrao 25 utakmica i nikad nije poražen (20 pobeda i pet remija) što je rekord ove zemlje među igračima sa 25 ili više mečeva.
Iz Istanbula se naredne sezone vratio u Bundesligu i dve godine igrao za Arminiju iz Bilefelda. Prve sezone bio je prvi strelac ekipe, ali je drugo sve pošlo naopako. Imao je nesuglasica sa trenerom Ernstom Midertopom, zatim i sa saigračima. Golman Georg Koh čak ga je optužio da namerno nije želeo da postigne gol kako bi Arminija ispala, a on mogao da se vrati u Kajzerslautern. Na kraju je klub iz Bilefelda zaista ispao, ali se Kunc nije vratio u Kajzerlsautern, već u Bohum, klub u kome je i započeo bundesligašku karijeru. Na žalost i sa Bohumom je ispao iz elitnog ranga i neslavno završio profesionalnu karijeru.
Ukupno je u Bundesligi odigrao 449 utakmica i postigao 179 golova.
Oproštajni meč odigrao je 21. jula na „Fric Valter“ stadionu u Kajzerslauternu gde je doživeo najlepše trenutke kao igrač. Kasnije je igrao amaterski fudbal za svoju dušu, a kopačke je definitivno okačio o klin sa 42 godine u lokalnom klubu Palatija Limbah u kome je trener bio njegov brat.
Dvostruki prvak Evrope sa Nemačkom U21 i selektor Turske
Po završetku igračke karijere prvo je obavljao razne rukovodeće funkcije od sportskog direktora, preko menadžera do predsednika i člana uprave. Međutim, pokazalo se da se dobro snalazi i u ulozi trenera. Kao selektor mlade nemačke reprezentacije (U21) dva puta je osvajao Prvenstvo Evrope (2017, 2021) i jednom bio vicešampion (2019), da bi septembra 2021. godine dobio priliku da bude selektor Turske.





Superliga Srbije
Bundesliga
Premier League
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
ABA liga
Srbija KLS
NBA
Eurocup
US Open
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
ATP
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC

















Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!