Bio je Uli Štilike jedan od najboljih igrača Borusije iz Menhengladbaha u periodu najvećih uspeha ovog kluba u Bundesligi i na međunarodnoj sceni, ali je svetsku slavu stekao tek kada je prešao u Real Madrid. Danas na pomen njegovog imena kapu skidaju i Nemce i Španci.
Rođen je u Keču, maloj živopisnoj varoši u nemačkoj saveznoj državi Baden-Virtemberg. U lokalnom klubu napravio je prve fudbalske korake i privukao pažnju stručnjaka. Imao je 17 godina kad je pozvan u omladinsku reprezentaciju Zapadne Nemačke.
Samo godine kasnije zaigrao je za prvi tim Borusije iz Menhengladbaha, predvođene proslavljenim trenerom Hanesom Vajsvajlerom.
Debitovao je sa 18 godina u poslednjem kolu Bundeslige u sezoni 72/73 protiv Štutgarta na kultnom stadionu Bekelberg. Dve nedelje kasnije već je osvojio prvi trofej u karijeri. Borusija je u finalu nacionalnog kupa u Diseldorfu pobedila Keln sa 2:1, a golobradog Štilikea je Vajsvajler nagradio sa nekoliko poslednjih minuta u produžetku meča.
Ta utakmica bila je oproštajna za legendu kluba Gintera Necera, koji će karijeru nastaviti u slavnom Real Madridu. Štilike tada nije mogao ni da sanja da će nekoliko godina kasnije krenuti na sličan fudbalski put.

On je tada bio tek na početku karijere. U Borusiji ga je dočekala talentovana ekipa predvođena Bertijem Fogtsom, Hajnkesom, Bonhofom, Vimerom, Kulikom i Dancem Simonsenom.
Najkompletniji nemački fudbaler
Vrlo brzo se uklopio u mladi tim popularnih Ždrebaca. Uspešno je obavljao zadatke u odbrani i kao defanzivni vezni igrač.
Prvi bundesligaški gol postigao je septembra 1973.u pobedi nad Hanoverom od 4:3. Iste sezone tresao je mreže i Vupertala i Hamburgera.

Jedan od najdražnih golova u karijeri postigao je godinu kasnije kada je osvojio prvu titulu sa Borusijom. Tim iz Menhengladbaha je pred svojim navijačima pobedio tadašnjeg šampiona minhenski Bajern sa 4:1, Štilike je na asistenciju Bonhofa prvi zatresao mrežu legendarnog Sepa Majera i najavio ubedljiv trijumf belo-zelenih.
Kao odgovoran, uporan, ali i kreativan sa loptom, izrastao je u jednog od najkompletnijih nemačkih fudbalera tog vremena.
Sa Borusijom je tri godine zaredom bio šampion Nemačke – 1975, ‘76. i ‘77. Pored osvojenog DFB kupa ’73 bogatoj riznici pridodao je i trofej Kupa UEFA ‘75. Jedina žal ostaje za izgubljenim finalom Kupa šampiona 1977. godine protiv Liverpula u Rimu – 1:3.
Slučajno došao i postao legenda Reala
Nakon tog meča karijeru je nastavio u Španiji u dresu Real Madrida. Došao je na izričitu želju slavnog predsednika Santijaga Bernabeua. Španci ističu da je Štilike bio njegov poslednji veliki doprinos voljenom klubu. Priča kaže da je Bernabeu otišao u Nemačku po Herberta Vimera, ali se predomislio kad je na terenu zapazio njegovog saigrača Ulija Štilikea.

Sve nakon tog je istorija. Štilike će tri godine zaredom biti proglašavan za najboljeg stranca u španskom fudbalu. Ukupno je osam godina igrao u belom dresu kraljevskog kluba i stekao svetsku slavu.
Nemački fudbalski savez je zbog njega i Rajnera Bonhofa promenio dotadašnje pravilo da fudbaler više ne može da igra za reprezentaciju kada ode u inostranstvo.
Odužio se na pravi način. Pomogao je SR Nemačkoj da osvoji Evropski šampionat 1980. i igra finale Svetskog prvenstva dve godine kasnije.
Igračku karijeru završio je u Švajcarskoj u timu Ksamaksa iz Nojšatela, gde će započetku kasnije uspešnu trenersku karijeru. U tri navrata je bio selektor – Švajcarske, Obale Slonovače i Južne Koreje, a godinama je radio i sa mlađim selekcijama u Fudbalskom Savezu Nemačke.




Superliga Srbije
Bundesliga
Premier League
Champions League
Europa League
Conference League
Euroleague
ABA liga
Srbija KLS
NBA
Eurocup
Eurobasket 2025
US Open
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
ATP
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC


















Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!