Lokdaun, netfliks, tvič: Šah je postao esport i preživeo!

Skener 2. jan 202214:00 > 03. jan 2022 16:51 9 komentara
Magnus Karlsen
AP Photo/Jon Gambrell via Guliver

Bila je 2018. godina i sedeo sam na nekom rođendanu. Pričao sam tako sa ljudima i jedan momak me je upitao čime se bavim.

„Sportski novinar, a?“, rekao je.

„Iskreno, ja ti više i ne obraćam pažnju na fudbal, košarku i to. Sve mi je to postalo dosadno, a voleo sam da gledam kad sam bio klinac. Sada samo pratim šah i snuker“, pričao je momak.

SK Paketić 22:

„Okej snuker, to volim i ja, ali ‘de šah nađe…“, mislio sam se.

Ispričao mi je tada da je pratiti šah izuzetno zabavno i da on sve aktuelnosti u tom svetu upija preko jutjub kanala „Agadmator“ koji vodi Hrvat Antonio Radić. Videlo se da je momak bio izuzetno zaitneresovan za šah – pričao je kako je svaka partija u istoriji zasebna, kako su najveći igrači kroz istoriju bili fascinantne ličnosti itd.

„Okej…“, bio sam nepoverljiv. Nastavio sam da pijem i zaboravio na razgovor.

Nekoliko dana kasnije provalio sam da sam počeo da razmišljam o šahovskom jutjub kanalu lika iz Hrvatske. Bilo mi je fenomenalno kako neko u Križevcima može da pravi sadržaj koji je zanimljiv gledaocima u Indiji, npr. Valjda ti dubok utisak ostavi kada neko sa strašću priča o određenoj temi, a takav je moj susret na rođendanu nesumnjivo bio.

Naravno da nisam upamtio ime „Agadmator“, ali sam lako izguglao i shvatio – momak sa žurke je bio totalno u pravu. Ovo stvarno jeste strava kanal. Radić je napravio „jutjub imperiju“ – njegove klipove, budući da su na engleskom, prate ljudi iz čitavog sveta jer je šah na određenom nivou popularan ama baš svuda.

Takva univerzalnost je kohezivni faktor zajednice koja je nastala u komentarima kanala – svi su želeli da vide prikaze partija Kalsena, Karuane i ostalih majstora današnjice, ali i bravure istorijskih kolosa šaha – Kapablanke, Talja, Fišera… Radića je tada, 2018. godine, gledalo mnogo ljudi, a ja sam mislio:

„Svaka čast, sjajan je uspeh napraviti tako uspešan kanal od, realno gledano, marginalne teme“.

Postao sam fan „Agadmatora“, gledao sam povremeno klipove, a kanal je nastavio da bude aktivan i relevantan. A onda…

Onda se svet promenio, što je uslovilo da se i šah promeni. Način na koji se ova popularna igra razvila u poslednje dve godine nešto je što se zaista retko viđa.

Posle 50 godina – šah je ponovo u modi

Ako ne živite pod kamenom u nekakvoj pećini, sva je prilika da znate za igru po imenu „šah“ i vrlo je moguće da imate mnogo respekta prema njoj. Sve u vezi sa šahom odiše strahopoštovanjem – te 32 figure na 64 polja mogu dati više varijacija nego što je atoma u nama poznatom svemiru?!

Najveći šahisti sveta imaju, najčešće sa punim pravom, neukaljanu reputaciju. Smatraju se potpuno pozitivnim ličnostima – genijalcima kojima za potvrdu nadmoći nisu potrebne fizičke predispozicije, porodično bogatstvo ili sreća. To su ljudi koji sagorevaju hiljade kalorija isključno umnim radom i kojima se divimo zbog inteligencije, kreativnosti i koncentracije.

Sve tekstove iz našeg „SK paketića“ možete pročitati NA OVOM LINKU.

Nekadašnji svetski šampion Mihail Botvinik govorio je da je šah „mešavina sporta, umetnosti i nauke“. Tome se ne može mnogo zameriti. A ipak, na informacije o šahu je do skoro bilo izuzetno teško naleteti u tradicionalnim medijima. Ma koliko je spomenuta reputacija ovog sporta bila pozitivna, šah je takođe „bio glas“ dosadne ili staromodne igre koju bi vam pokazao vaš deda.

Sedamdesete godine dvadesetog veka donele su čuveni okršaj za titulu svetskog prvaka u kojem su rivali bili predstavnik SAD Bobi Fišer i najbolji šahista SSSR Boris Spaski. Od tih duela, koji su na vrhuncu Hladnog rata imali značenje mnogo veće od pukog šahovskog, popularnost šaha bila je u padu. Od osamdesetih je interesovanje za šah sve više tonulo, a samo „dno“ dotaknuto je početkom 21. veka.

Međutim, pažnja koju šah dobija u poslednje vreme svedoči da se nešto promenilo – i to drastično.

Vesti o okršaju Magnusa Karlsena i Jana Nepomnjaščeg za titulu svetskog prvaka u klasičnom šahu krajem 2021. godine bile su neke od „najvrelijih“ sportskih tema na svetu. Tako je bilo i na sajtu Sport kluba, baš kao i na mnogim drugim onlajn utočištima ljubitelja sporta – moglo se jasno videti da su čitaoci zainteresovani.

Magnus je u Abu Dabiju na kraju ubedljivo porazio Rusa, ali neizvesni početak duela, koji je kulminaciju doživeo u epskoj šestoj partiji dugoj 136 poreza i skoro osam sati, pratio se veoma pažljivo. Internet „poludeo“ – o šestoj partiji se govorilo kao da je meč fudbalske Lige šampiona.

Jasno je – novo doba je došlo. Ovo neće biti samo kratkotrajni trend – to pokazuje i Svetsko prvenstvo u brzopoteznom i munjevitom šahu kojim se u Varšavi malo nespretno zaključila 2021. godina. Neće uvek šah biti glavna tema – jasno je da borba za titulu svetskog šampiona privlači više pažnje nego ostali turniri. Međutim, već je očigledno da bazični stepen popularnosti šaha dugo neće „potonuti“ na nivo od pre petnaestak godina.

A kako je do tog kvantnog skoka u zastupljenosti šaha u medijima uopšte došlo? Postoje tri osnovna uzroka.

Zaigrajmo šah, sada konačno nema prepreka

Mart 2020. godine doneo je sada već istorijsko zaključavanje na globalnom nivou. Praktično svaka industrija zabave zaustavljena je u mestu, a naročito je pogođen bio sport.

Moderno društvo je u velikoj meri zavisno od sporta i to je postalo više nego jasno kada nam je on oduzet. Ljudi su se hvatali za „slamke spasa“ – fanovi fudbala su gledali maje-više jedine tri svetske lige koje kovid nije zaustavio: prvenstva Belorusije, Tadžikistana i Nikaragve. Dotle je došlo.

Internetom se proširio jedan bizaran trend – jutjub kanal „Jelle’s Marble Runs“ doživeo je ogromnu popularnost tokom prvih nedelja pandemije. U pitanju su, pazite sad, trke klikera. Jednostavno je – napravljene su staze niz koje se puste klikeri, a sasvim ozbiljni glas komentariše trku kao da je u pitanju nekakva velika nagrada Formule 1. Pogledajte, prilično je blesavo i zabavno.

Gledaoci su čekali nove klipove smejući se visokoj produkciji nečeg tako besmislenog kao što je kotrljanje klikera, ali bilo je i onih koji su istinski imali svoje favorite i pitali se kako će koji „takmičar“ proći u narednoj trci. Nedostajala je neizvesnost sportske priredbe i morala se nadoknaditi pošto-poto. Još mnogo godina treba da prođe da u pravi kontekst stavimo sve čudnovate događaje iz 2020. godine.

Biću iskren – beloruski fudbal nisam gledao, ali „marble races“ ponekad jesam. I nije mi žao. Međutim, to je već neka druga priča.

Ono u šta smo sumnjali je postalo kristalno jasno – ljudi bez nadmetanja jednostavno ne mogu. Bilo da sami učestvuju u takmičenju ili gledaju druge kako se bore za pobedu u bilo čemu. Bukvalno – bilo čemu.

SK Paketić 22:

Šah je u tom ludom trenutku bio u odličnoj poziciji – praktično ništa ne gubi ako se igra onlajn, bez ikakvog fizičkog kontakta. Mesi ne može da igra ako su mu zatvoreni trening-centar i stadion, ali Karlsen može sve što mu padne na pamet, dok god ima internet. To je bila karta na koju je šah odigrao i doživeo veliki uspeh.

Međutim, tu je i još jedna stvar – prijemčivost šaha kao sporta. Uvek ga je bilo prilično lako igrati – bile su vam potrebne samo tabla i figure. U moderno doba dostupnost šaha je još veća – uz nekoliko klikova na računaru ili telefonu dolazite u poziciju da igrate šah.

Usled beskonačnih „lokdaunova“, straha od neizvesnosti koji se širio svetom, pod uticajem vesti o sve većem broju zaraženih i mrtvih – ljudi su se masovno okrenuli šahu. Donekle jer nisu imali šta da rade zatvoreni u kući, a delom zbog toga što im je koncetrisanje na ovu lepu igru nudilo beg od tmurne stvarnosti. Šah je veoma delotvoran u tom „zadatku“ – da biste ga igrali na iole ozbiljnijem nivou, da bi bio zanimljiv koliko je moguće, morate mu posvetiti totalnu fokusiranost.

A mnogi su to činili – puna pažnja posvećena šahu bila je zdravija za psihu miliona od pune pažnje posvećene vestima o pandemiji. Ili, još gore, „zombifikovanog“ skrolovanja po instagramu i drugim društvenim mrežama.

Proizvod svega? Najveća svetska šahovska platforma chess.com dobila je četvrtinu novih korisnika samo u prvoj polovini 2020. godine. Svi oni koji do tada „nisu imali vremena“ da se detaljnije udube u šah, sada su se napokon okrenuli ovoj igri.

Konačno svetski hit u kojem je šah „kul“ aktivnost

Ipak, da bi se šah popeo do aktuelog položaja, potrebno je bilo da dopre do ljudi kojima igranje šaha nije bilo „ni u malom mozgu“. Tek kada je šah došao do mejnstrima, uspeo je da dođe do nove publike. Kako je do toga došlo?

Ključnu ulogu u ovom procesu odigrala je mini-serija u produkciji kompanije „Netfliks“ po imenu „Damin gambit“ (eng. The Queen’s Gambit). Ova veb-serija, nastala kao ekranizacija romana iz 1983. godine, svetlost interneta ugledala je 23. oktobra 2020. godine i momentalno postala svetski hit.

Dvadesete godine dvadeset prvog veka zaista jesu jedno čudno vreme, a to potvrđuju i serije koje su od početka 2020. svetski hitovi – „Tiger King“ (?!), „The Last Dance“ (gledali mnogi koje sport i ne zanima), „Squid Game“… Međutim, „Queen’s Gambit“ je prilično konvencionalna i pristupačna je najširoj publici.

Serija ima određene mane, nije tajna – pre svega standardno američko crno-belo oslikavanje istoka i zapada, ali je u globalu veoma uspešno prikazala duh jednog vremena i jednog sporta u sedam epizoda.

Kritika ju je prihvatila veoma dobro, ali ono što je bilo neočekivano je činjenica da je došla do tolikog broja gledalaca. U tri vezane sedmice krajem 2020. godine bila je najgledaniji program na netfliksu i ušla u istoriju kao prva kojoj je to pošlo za rukom.

Najbitnije za našu temu je da je prvi put posle dugo vremena šah dočaran kao „kul“ aktivnost. Junakinja „Daminog gambita“ Bet Harmon je snažna ličnost, a pritom i izuzetno inteligentna i fizički privlačna. Problemi sa kojima se nosi učinili su je stvarnijom i popularnijom kod publike. Mnogi gledaoci, naročito oni mladi, želeli su da budu kao ona.

O tome najbolje svedoče podaci da je prodaja šahovskih setova i knjiga o šahu posle premijere „Daminog gambita“ u SAD porasla višestruko.

Popularnost stečena tokom pandemije odvela je šah na određeni nivo, ali tek ga je uspešna serija rasplamsala do nivoa na kojem je sada.

Budućnost je već stigla – šah kao esport?

U protekloj godini dogodila se još jedna ogromna promena u vezi sa šahom – on je potpuno kompletirao tranziciju iz nečega što se smatralo „društvenom igrom“ (uslovno rečeno) do „esporta“.

Danas je šah jedna od popularnijih igara koje internet-ličnosti strimuju preko jutjuba, tviča i ostalih sličnih platformi. Mladi su u prošlosti ponekad „kibicovali“ partije penzionera na Kalemegdanu, a sada preko interneta gledaju strimere kako igraju šah – i to začuđujuđće često. Prilično neočekivan razvoj događaja.

Koji su efekti ove evolucije šaha u esport? Pre svega, veća dostupnost gledaocima, tj. uvećana popularnost najbitnijih duela elitnih šahista. Činjenica da je šah zbog interneta bliži mlađim generacijama direktno je proporcionalna velikom broju pratilaca duela KarlsenNepo, u to nema nikakve sumnje.

Hikaru Nakamura
PIOTR KUCZA FOTOPYK NEWSPIX.PL — Newspix.pl 211226PYK0024 via Guliver

Međutim, kako je šah u kratkom periodu prevalio toliki put? Možda najbitnija figura u ovoj promeni načina na koji se šah igra je Hikaru Nakamura – jedan od najboljih američkih šahista današnjice.

Popularnost onlajn stiminga kao forme praćenja šaha drastično je počela da raste kada se velemajstor Nakamura udružio sa strimerom po imenu XQC. Trend je bio sve aktuelniji tokom 2020. godine, a vrhunac je doživeo tokom turnira na kojem su učestvovali brojni strimeri-amateri sa tviča, kao i glumac Rejn Vilson.

Da, to je Dvajt iz „Ofisa“.

Čitav projekat dobio je ogroman zamah tokom turnira nazvanog „Pogchamps“, koji je bio veoma gledan.

Pozitivan efekat je postignut – najveći šahisti više ne odaju utisak nedodirljivih genijalaca koje je teško shvatiti, već ljudi sa kojima se putem interneta može veoma lako stupiti u komunikaciju. Takođe, strimeri i jutjuberi predstavljaju bitan element razvoja šaha – oni, ma šta neki mislili o njima, popularizuju igru približavajući je masama. Šah nekada može da bude previše komplikovan i uvek vam dobro dođe neko ko će vam „sažvakati“ šta se upravo dogodilo.

Elitizam i snobizam dugo su bili boljke vrhunskog svetskog šaha, a deluje da je taj problem u poslednje vreme manji nego ranije. Treba reći da je zasluga za to u dobroj meri Hikaruova – nije mu bilo „ispod časti“ da o šahu razgovara sa onima koji nisu ni blizu njegovog nivoa po šahovskom znanju.

Naravno, ovakav razvoj situacije ima i svoje mane – mnogi vrhunski šahisti žale se na „razvodnjavanje“. Strimeri su zabavljači i u kontekstu šaha ne bi trebalo da dobijaju nivo pažnje jednak onom koji sleduje najboljim igračima sveta.

Imam poštovanje prema ekipi sajta chess.com i radu koji oni ulažu kako bi promovisali šah. Međutim, ‘Pogčemps’ je samo laka zabava i činjenica da takva forma zamenjuje pravi šah je naprosto zastrašujuća“, izjavio je Jan Nepomnjašči.

Dugo i bizarno putovanje

Najranije verzije šaha smeštaju se u sedmi vek nove ere u Persiju i Indiju. Zaista je fascinantno da je ta igra napredovala do 21. veka, dobila novo, digitalno ruho, a ljudi su i dalje jednako zainteresovani. Koliko je fenomena u ljudskoj istoriji za koje možemo reći da imaju sličan vek trajanja?

***

Okrenut je pun krug otkad sam slušao o šahu na spomenutom rođendanu do sadašnjeg trenutka u kojem u telefonu imam aplikaciju na kojoj igram šah dok mi dete ima popodnevnu dremku. Koji mi je rejting? Blam me je da kažem…

Ono što sigurno znam je da u poslednje vreme daleko više vremena provodim igrajući šah nego radeći bilo šta drugo na telefonu. Da li su za to zaslužni Karlsen i Nepo, Agadmator, Nakamura, tvorci Daminog Gambita ili Kapablanka i Fišer? Ne znam.

Samo znam da se, kada odigram partiju u kojoj se pomučim i eventualno pobedim, osećam daleko bolje nego kada uhvatim sebe da besciljno skrolujem kroz društvene mreže.

I to je pozitivna stvar.

Nikola Novaković (@nikolanvkvc)

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare