Đoković: Čovek sam, pravim greške, imam slabosti i to mi je ok

ATP 12. apr 202610:33 92 komentara
Novak Đoković
Intime/Sport Dog

Iako će uskoro napuniti 39 godina Novak Đoković nema ni najmanju nameru da se u skorije vreme penzioniše. Ističe da ga pokreće i dalje ljubav prema igri.

„Novak Đoković ide po još, samo po svojim vlastitim uslovima,“ na ovaj način veliki intervju za Esquire sa najvećim teniserom svih vremena započeo je Bendžamin Džad. Ono što je njega, kao uostalom i sve koji su makar jednom čuli za Novaka Đokovića, impresioniralo jeste mentalna stabilnost, koju je demonstrirao u najtežim momentima, kako na terenu, tako i van njega.

Tokom godina naučio sam da je mentalno i emocionalno zdravlje sve. Na terenu i van terena ista sam osoba. Ako nešto nije u redu u meni, to se vidi i u mom tenisu, nema nikakve sumnje – rekao je Đoković.

NAJPOPULARNIJE NA PORTALU

Lovernj potpisao, biće u pogonu veoma brzo

„Pronađen“ Luka Dončić

(FOTO) Izundu produžio – Batler, Nvora i Moneke u ekstazi

Vlasnik je gotovo svih najvažnijih rekorda u svetu tenisa, uspeo je da se izdigne u najvećoj teniskoj eri, a sada izaziva dvojicu najboljih Karlosa Alkarasa i Janika Sinera. Mlađi dvojac osvaja titule, Novak od 2023. nije uspeo da osvoji gren slem trofej, ali s vremena na vreme pobedi nekog od njih. Mnogi ipak misle da je njegovo vreme prošlo, a ni sam Novak ne spori da je ipak samo ljudsko biće.

Tražim ravnotežu u tom holističkom pristupu i prihvatam da sam samo čovek. Pravim greške, imam slabosti i to je ok. Da bih bio jak, hrabar i uspešan, moraš dozvoliti sebi da budeš i ranjiv.

Darrian Traynor/Getty Images

Olimpijsko zlato životni cilj

Poslednji veliki trijumf bio je u Parizu 2024. kada je konačno osvojio olimpijsko zlato, što i sam ističe kao možda i najveći uspeh.

Pobeda u Parizu, sa 37 godina, predstavljati Srbiju je bez sumnje jedan od najvećih momenata u mojoj karijeri. Olimpijsko zlato bio je životni cilj. Dok sam slušao nacionalnu himnu sa zlatnom medaljom oko vrata, to je osećaj koji ostaje tu zauvek, ne samo u sećanju već i u celom telu.

Ali evidentan pad u vrhunskim rezultatima i gubitak apsolutne dominacije nameće pitanje „šta ga drži da i dalje igra tenis?“

Ne osećam kao da sam kompletirao tenis. Moja motivacija proizilazi iz ljubavi prema igri, takmičenju i izazivanju samog sebe. Kada sam na terenu, nisam motivisan samo na pobedu, već i da pružim primer, da pokažem vrednosti kao što su posvećenost, upornost, ljubav prema onome što radim. Moja motivacija je moćna i veoma lična.

Ali jedan od najvećih izazova profesionalnih sportista jeste nalaženje ravnoteže sa privatnim životom.

To jeste jedan od najvećih izazova, naći ravnotežu između tenisa i porodice. Posebno sada kada moja deca rastu i kreću u školu, tako da ne mogu više da putuju sa mnom kao pre. U tom kontekstu, tenis je i dalje veoma važan za mene, ali više nije sve.

Bonus video

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare