
Još je samo nedostajalo da se zaigra kolo – nešto čega se Melburn park nagledao u prethodnih petnaest godina – pa da srpsko veče u Rod Lejver areni bude potpuno. Biće prilike. Novak Đoković izvojevao je dve pobede – prvu reketom i loptom, drugu markerom, a šlag na torti uzbudljive večeri igrom iz snova stavila je Olga Danilović.
Ozi Ozmo
Znajući da ćemo „zaginuti“ večeras, nismo od ranog jutra – kao što inače činimo – došli na tenis. Malo šetnje uz reku Jaru, i malo više na… Kako bih to nazvao – interaktivnoj izložbi dela Vinsenta van Goga. Bio sam skeptičan, ali sam se oduševio – koga zanima, neka pogleda.
Došli smo taman na vreme da se nasmejemo „bračnoj svađi“ Badosa-Cicipas, da pojedemo nešto okruženi ekranima sa tenisom, da sredim neke stvarčice (jedan fin intervju s Troickim) i da brzinski gvirnemo na Novakovo zagrevanje. Bukvalno da gvirnemo, jer je krcato već pola sata pre nego što se pojavi na terenu.
Gledao sam malo i Jakuba Menšika, ogroman potencijal, a na kraju je dozvolio nestvaran preokret Davidoviča Fokine.
„Srećno večeras, Saša“, kaže mi češki kolega David i malo se raspituje o Noletu, pita me i planiram li da pišem knjigu o njemu. Videćemo, rekoh.
Preporučujemo još:
Kalinić promenio ton: Previše se gleda na lične statistike
Nejmar: Mesi mi je rekao da može da me učini najboljim na svetu
Ovo se ne viđa: Haland potpisao za Siti do kraja karijere!
Novak o Sonji: Šokiran sam, ne mogu da verujem da se to dešava
Svi su oprezni, s razlogom, nije Đoković blistao u prve dve runde, ali dok se sunce polako sklanja iza konstrukcije Rod Lejver arene, mislim se kako bi mogao prijatno da iznenadi i da pobedi sa 3-0. Da ne ispadne kako sad naknadno mislim, isto rekoh u Jutru na SK – ima dokumentovano.
Za nas koji smo odgledali milion Novakovih mečeva, dovoljno je nekoliko poena da vidimo po govoru tela kakav nas tip meča očekuje. Barem u grubim crtama. Ovde se imalo šta videti odmah, a dve su stvari bile najupadljivije – kretanje i prodornost lopti.
Kretanje – kada Novak šparta s jednog kraja terena na drugi i kada iz defanzive šalje duboke lopte hvatajući maltene u penjanju i one lopte na koje bi drugi zakasnili, tada znaš da je naoštren.

Prodornost – kad god je mogao, diktirao je ritam, ali i menjao ga: od oštrih dijagonala do paralela, spinovanih forhendom ili ravnijih bekhendom. Ruku na srce, i Mahač se malo stegao – jedno je kad si potpuno rasterećen, a drugo je kada ti se daju neke šanse, kao sada. Da malo bolje shvatimo s kakvim balastom Đoković igra skoro celu karijeru.
I kada je izgubio svoj servis početkom drugog seta, razloga za brigu nije bilo. Zašto? Izgubio ga jeste, ali poklonio ga nije – da, bilo je grešaka, ali rezonskih. Prolazio je Novak i kroz malu fizičku krizu, ali u poenima se to nije primećivalo. Brzo je okrenuo i još brže je postalo jasno da će duel postati jednosmerna ulica.

Malo je Novak kukao na linije koje je Mahač pogađao, malo se i svađao sa publikom, naročito jednim tipom koji ga je i zaprosio dok je davao izjavu, ali preovlađujući i ohrabrujući utisak jeste – odlična igra. I samo dva sata i 20 minuta na terenu, posle zbirno šest u prve dve runde.
Tačno ono što je trebalo. Rukovao se sa Mahačem i činilo se da je gotovo sa pobedama, ali onda je Novak uzeo marker i na kameri, uz nacrtano srce, ispisao: „Za Sonju“. Za danas – toliko.

Haos i adrenalin koji nastaju posle Đokovićevih mečeva, ono kada treba stići sto stvari odjednom i simultano gledati u laptop, telefon, pričati s kolegama, snimiti za televiziju, izdvojiti za društvene mreže, odgovoriti kolegi…
To je ono što nas „vozi“, ali ovaj put je bila zadrška – ne možemo lepo da gledamo Olgu, a pre meča smo baš razgovarali o tome kako se sigurno neće uplašiti, naprotiv, kako uživa u ovakvim prilikama.
„Je l’ dobila“, pitao nas je Novak tokom svoje konferencije za medije. Nama je bio uključen i strim i rezultati i sve živo.
„Evo ga – set“.
Završilo smo s Đokovićevom konferencijom i pohitali ka Rod Lejveru. Hitamo mi, ali hita i Olga. Ulazimo na 4:1 i 0-40. Pegula osvaja naredna dva poena.
„Da se sad ne zagovna…“
Ne da se to nije desilo, nego Olga zakucava meč manirom veteranke. Posle vraćam snimak – ljudi, pet uzastopnih vinera za kraj taj brejka. Na ekranu sam i uživo ispratio onaj gem na 1:1 u drugom, onu zrelost i smirenost na brejk loptama.

Otkad znam Olgu, govori ona – i govori da joj govore treneri – da mora da bude nisko. Protiv igračice kao što je Pegula, to je jednostavno nužnost. I sve je ispratila nogama, niti jednog trenutka nije delovalo kao da joj se žuri negde iz razmene, a opet, napadala je sa mnogo samopouzdanja.
Nisam pogledao ceo meč (još), ali slobodno mogu da kažem – meč karijere Olge Danilović i Novakovo slavlje. Zrelija je i na terenu i van njega, to se vidi, pogotovo za one koji je prate dugo. Baš zbog te nove glave i mislim da ima šansu sa Badosom.
Pola dva je ujutru dok vam ovaj tekst završavam. Zaginuli nismo toliko jer – naši kidaju. I nešto je malo toplo oko srca.
Bonus video:
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare