Nadal: Ne moraš da mrziš protivnika da bi ga pobedio

Tenis 25. maj 202523:17 1 komentar
. (Photo by Adam Pretty/Getty Images)

Jedan od najupečatljivijih trenutaka oproštajne ceremonije Rafaela Nadala bio je dolazak trojice njegovih najvećih rivala – Rodžera Federera, Novaka Đokovića i Endija Marija. Nisu mu bili samo protivnici, već deo njegovog sportskog identiteta.

– Mnogo mi je značilo što su stigli. Novak je ovde, ali to što su Rodžer i Endi došli samo zbog mene – zaista je neverovatno. Mi smo jedni druge gurali do granica. Kada su samo dva rivala, lako se izgubi motivacija. Ali nas četvorica – uvek je neko pobeđivao. To nas je održalo u vrhu i dalo primer sledećim generacijama.

Veliku pouku objasnio je Španac mladim generacijama:

– Pokazali smo da nije potrebno mrzeti protivnika da bi ga pobedio svim snagama. To je naša zaostavština. Rezultati su tu, ali važnije je ono što ostaje iza njih.

Ispričao je i jednu nedavnu anegdotu sa Marijem:

– Kad je Arsenal pobedio Real u Ligi šampiona, Endi mi je odmah poslao poruku: „Hej Rafa, dugo se nismo čuli. Samo proveravam da li si dobro.“ Trebalo mi je pet sekundi da shvatim da se šali. Tipični britanski humor. Nisam mu još odgovorio kad je PSŽ pobedio Arsenal – rekao je kroz smeh.

Oproštaj će zauvek pamtiti:

– Bio sam veoma emotivan. Iskreno, bilo je savršeno. Nisam mogao da zamislim emotivniji dan. Ne mogu dovoljno da zahvalim predsedniku Žilu, Ameli i svima koji su omogućili da se to desi.

Otkrio je da nije znao detalje ceremonije, sem da ga čeka video, govor i „neka iznenađenja“.

– Kada sam video ploču sa otiskom patike, pomislio sam da je to samo za ovu godinu. A kada su mi rekli da ostaje zauvek… To je poklon koji ne mogu opisati rečima. Ogromna čast i veoma emotivno – imati to mesto na najvažnijem terenu u mojoj karijeri.

Nadal se zahvalio i novinarima, rekavši da zna koliko su teniseri izloženi, više nego sportisti iz drugih disciplina.

– Uvek sam dolazio, pobeđivao ili gubio, i odgovarao na pitanja. To nije lako, ali nas uči samokontroli i poštovanju. Trudio sam se da uvek budem korektan. Nadam se da ste to i vi osećali.

Najvažniji kvalitet?

– Nikada nisam izlazio na teren samo da treniram. Uvek da napredujem. To mi je pomoglo da prebrodim sve povrede i izazove. Na to sam najponosniji.

Penzionisao se u novembru.

– Kada sam se povukao, izgubio sam potpuno takmičarski duh. Čak mi nije bilo stalo ni da li pobeđujem u golfu. Bilo je čudno i neprijatno. Ali sada se vratio – takmičim se svakodnevno u stvarima koje me zanimaju.

Na kraju, na pitanje kako se oseća što njegovo ime ostaje zauvek na terenu „Filip Šatrije“, Nadal je rekao:

– Ne mogu opisati rečima šta to znači. Pre 20 godina sam razmišljao samo o sledećem treningu. Nisam verovao da ću biti jedan od najboljih. Uvek sam sumnjao u sebe – i to me čuvalo. Brojevi su sjajni, ali nikada nisam verovao da sam neko poseban. I dan-danas kada izlazim na teren, imam osećaj da mogu da izgubim. Taj osećaj mi je mnogo značio kroz celu karijeru.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare