
Aleksander Bublik ima 27 godina i pripadnik je generacije zbog koje je ATP uveo termin Nekst Džen. Nije bio njen vrh, ali od njegovih ispisnika – Danil Medvedev, Aleksander Zverev, Kasper Rud, Stefanos Cicipas, Tejlor Fric, Andrej Rubljov, Aleks de Minor, Borna Ćorić... – očekivalo se da naslede veliku trojku. To se nije dogodilo, nova generacija na čelu sa Janikom Sinerom i Karlosom Alkarasom je već zagospodarila, a Bublik je jedan od onih koji plaća najskuplji ceh.
Pao je na čak 76. mesto ATP liste.
– Ispao sam iz top 50 verovatno prvi put u životu. Šest godina sam bio tu – objašnjava posle pobede protiv Portugalca Roše sa 7:5, 6:1, 6:2.- Jedina opcija je bila da stvari shvatim ozbiljnije. Otišao sam čelindžere a tamo ne možete da se se šalite. Nije dolazilo u obzir da ispadnem iz prvih 100. Morao sam da se uozbiljim.
Pre 11 meseci imao je najbolji rejting u karijeri a onda je došao pad.
– Bio sam 17. na svetu, što je za mene bila velika stvar jer sam mislio sam da nikada neću ući u prvih 20. Rekao sam se bi da moram više da treniram, da prestanem da pijem, da idem na žurke…
Hteo je da nastavi da se penje ka vrhu, a dogodilo se suprotno.
– Moj pad nije bio povezan sa netreniranjem, nego sam izgoreo. Trenirao sam više nego ranije, ali nije došlo ono što sam očekivao i ja sam otišao nizbrdo na rang listi. Pitao sam se, da li se previše žrtvujem. Zbog čega? Moj trener mi sugerisao da odemo do Las Vegas da uživamo. Bili smo u Vegasu tri dana, kao u filmu “Mamurluk”. Hteo sam da napravim promene i da vidim gde sam, da li igram ili da batalim tenis. Promenio sam i reket.
I put u Vegas se isplatio. Nekoliko meseci kasnije, Bublik je prvi put u karijeri u osmini finala na Rolan Garosu, skoro sigurno se vraća u top 50. Sledeći rival je Džek Drejper, igrač u najvećem naletu u ovoj godini. Britanac je peti na svetu, već je obezbedio broj 4, a u oba prehodna meča na Turu savladao je Kazahstanca.
– Neverovatno je koliko je ojačao, kako izgleda. Pitao sam ga da li se sprema za ring. Pre godinu dana je bio u 40, a sada je u vrhu. Fenomenalan uspeh, igra veoma hrabro – ne krije koliko je impresioniran Drejperovim napretkom.
Na pitanje – da li si drugačiji od drugih – kaže:
– Uvek me pitaju da li sam ja drugačiji, ili drugi. Ja sam normalan lik. Mogu da šetam ulicom noć pred meč, da budem društven, da propustim trening. Ja sam supernormalan. Imam neke pobede protiv top 10 igrača, ali smatram da sam normalan. Ako želim da spavam, spavaću. Neko zaradi 100 miliona i osvaja titule i želi još. Ja nisam takav. Možda kažu da se ne žrtvujem dovoljno, ali imam svoju perspektivu, to šta želim. Ja sam normalan čovek. Probudiš se, možda zbog umora ne odradiš trening na 100 odsto. To sam ja. Među sportistima koji su sam vrh, ja pokušavam da živim od tenisa.
A na terenu da li si normalan?
– Dobro pitanje. Mogu da pobedim najbolje, ali ne mogu da igram 5,5 sati protiv Drejpera. Umreću na terenu ako se to desi. Ne mogu da igram na 45 stepeni u Australiji. Pričao sam sa Zverevim i Rubljovim, nema šanse da odigram 15 bekhenda. Mogu, recimo, tri. Ja moram da radim drugačije od drugih, ne mogu da igram toliko drugačke razmene. Moram da radim stvari drugačije.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!