
Još se ne zna kada, ali Rafaela Nadala ćemo sigurno opet gledati jednog dana na terenu.
– Osam meseci nisam pipnuo reket, ali ću to pre ili kasnije uraditi. Vratiću se u jednom trenutku na teren da odigram nekoliko egzibicija. Bilo mi je potrebno da se odvojim od tenisa, jer za egzibiciju moraš da se pripremiš, da pokažeš dobar nivo i navijačima i organizatorima – objasnio je na konferenciji za medije posle oproštajne ceremonije na Rolan Garosu.- Danas nemam rutinu. Radim na akademiji, na razvoju hotela, suplementima, fondaciji… učim šta me pokreće.
Pitanja je bilo mnogo. Na primer – koje su mu titule najemotivnije? Izdvojio je godine u kojima je najviše patio:
Povratak 2006. posle povrede stopala
Revanš Robinu Soderlingu u finalu 2010. posle poraza 2009.
U 2012, posle tri uzastopna izgubljena gren slem finala, sva tri protiv Novaka Đokovića.
Iznenađujuća pobeda protiv Đokovića u finalu 2020, jer je bila neočekivano ubedljiva
Najteža fizički je bila 2022, zbog svega što se dešavalo pre i tokom turnira.
U 2008. sam igrao najbolje, ali zato mi nije ostala kao posebno emotivna. Nije bilo patnje, a ja više pamtim turnire na kojima sam se najviše borio.
Možda nezamislivo, ali brzo je naučio da živi bez reketa.
– Ne nedostaje mi tenis jer znam da sam dao sve. Moje telo više ne može, i u miru sam s tim. Adrenalin sporta je neponovljiv, ali mogu biti srećan i bez toga. Uz porodicu i druge stvari.
Od prvog dana je veza Rolan Garosa i njega neraskidiva. Kao debitant je osvojio prvi Kup musketara i čak četiri godine je bio neporažen.
– U 2005. je bio prvi turnir na kojem sam verovao da može da se desi nešto posebno. Imao sam 18 godina, ogromnu energiju, nisam razmišljao o negativnom. Samo o tome da igram najbolje što mogu.
Pohvalio je sjajnog 18-godišnjeg Brazilca Žoaoa Fonseku:
– Mladi igrač sa velikim potencijalom. Deluje lepo vaspitano, dobro povezan sa porodicom. Želim mu sve najbolje.
Kakav želi da ostane u sećanju?
– Možda javnost možete zavarati, ali ne i ljude koji vas vide svaki dan: vozače, skupljače loptica, članove tima… Važno mi je da me ljudi rado vide ponovo. I imam osećaj da je tako gde god da odem. To je najvažnije.
Na pitanje, može li neko da ponovi njegovih 14 titula na Rolan Garosu, skromno je uzvratio:
– Ako sam ja mogao, može i neko drugi. Biće teško, naravno, mora da se poklopi mnogo stvari. Ali moguće je. Samo, verovatno tek za 30 godina – odgovorio je uz smeh.

Na ceremoniji je bio i njegov dvogodišnji sin Rafael junior. Naravno, nametnulo se pitanje – da li bi voleo da mu sin bude sportista?
– Ako to doživi kao ja – da. Nikada nisam imao osećaj da pravim žrtve. Radio sam ono što volim. Ako i on to bude osećao, podržaću ga. Najvažnije je da ne osećaš da nešto gubiš, već da si na putu koji voliš.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare