
Kada se 2011. Bernard Tomić sa Novakom Đokovićem nadmetao za polufinale Vimbldona, bio je najmlađi četvrfinalista ovog turnira još od Borisa Bekera četvrt veka ranije. Očekivalo se da ovaj Australijanac hrvatskog porekla bude nova zvezda belog sporta, a on je ubrzo otišao gorom stranputicom od svog zemljaka Nika Kirjosa.
Danas, 14 godina kasnije, Tomić iza sebe ima nekoliko sezona pokušaja da se vrati gde je bio, da bar malo nadoknadi od propuštenog, ali baš mu i ne ide. Trenutno je 237. na ATP listi, za svetlosnu godinu iza broja 17, na kome je bio 2016. Gostovao je u podkastu „Čejndžover“ i poredio igrače iz njegove mladosti sa aktuelnim asovima.
– Prethodna generacija je bila jača – ističe 32-godišnji Tomić.- Sa Rodžerom Federerom, Rafaelom Nadalom, Novakom Đokovićem, Endijem Marijem, Tomašom Berdihom, Huanom Martinom del Potrom, kada sam ja bio u prvih 20, mislim da je tenis tada bio na svom maksimalnom nivou.
Za njega nema dileme ko je bio najbolji u tom vremenu.
– Kada je Đoković igrao na vrhuncu, niko mu nije mogao ništa. Kada je igrao dobro, pobeđivao je Federera sa 6:2, 6:2, Nadala sa 6:2, 6:1. Jednostavno, nismo mogli da se takmičimo sa njim. On je najbolji svih vremena.
Za Tomića je to donekle uteha.
– Očigledno je da nisam osvojio gren slem, niti bio blizu, ali i dalje sam igrao u najjačoj eri koju je tenis ikada imao. Mnogo puta sam gubio u osmini finala, jednom u četvrtfinalu, od momaka kao što su Federer, Mari, Berdih… Bilo je veoma teško probiti se u to vreme – ističe Australijanac koji je tri puta bio zaustavljan u osmini finala u Melburnu, dok je u Njujorku najdalje stigao do trećeg kola a u Parizu do drugog.

Na pitanje da uporedi asove iz tog vremena sa aktuelnim, kaže:
– Mnogo se toga promenilo, top ten više nije tako jak kao ranije. Kada bi neki momci iz sadašnjeg vrha igrali protiv Berdiha ili Del Potra, dobili bi možda dve ili tri partije od deset.
Od sadašnjih asova, Tomić je istakao dvojicu, možda zato jer imaju sličan stil igre njegovom:
– Gledao sam Sinera, gledao sam Menšika kako je pobedio Đokovića u finalu u Majamiju. Ovi momci strašno udaraju loptice i veoma su precizni, što je u tenisu najvažnije. Veliki su šampioni, način na koji igraju zaista je neverovatan. Kao i njihovo kretanje.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare