Poslednji put se davne 1977. godine desilo da jedan teniser osvoji svoju prvu i drugu grend slem titulu u istoj sezoni. Bio je to Giljermo Viljas, a 8. septembra u Njujorku taj poduhvat kompletirao je i Janik Siner lakim trijumfom nad Tejlorom Fricom u finalu US opena – 6:3, 6:4, 7:5.
Ozmo u Velikoj Jabuci
Pre meča je Fric govorio kako veruje u pobedu i kako mu prija Sinerova lopta, ali od toga nismo videli ništa, naprotiv. Italijan je odigrao disciplinovan meč od početka do kraja i pokazalo se tačnim ono što smo govorili u najavi – Siner može da radi sve što i Fric, samo bolje.
U poslednje dve godine Italijan je napravio ogroman napredak – izdržljivost i opšta fizička sprema, servis, raznovrsnost u igri putem drop šotova i izlazaka na mrežu, a sada je u finalu najupadljivije i najdopadljivije bilo njegovo poboljšano kretanje.
Za to statistika ne postoji, ali mnogo je poena Sinera dobio u kojima je Fric imao inicijativu. Janik ima tu sposobnost da i iz defanzive pronalazi oštre uglove, pogotovo bekhendom, a duge ruke omogućuju mu da vraća duboke lopte čak i kada ne stigne da odradi posao nogama do kraja.

Kada bi Fric još više rizikovao, promašivao bi, i vrlo je malo dobijao lakih poena – servisom ili prvim udarcem posle servisa.
Atmosfera je bila „ravna linija“, prosto neverovatno da Amerikanci nimalo nisu stali iza čoveka koji je pokušavao da im donese prvi US open trofej u muškom singlu još od Endija Rodika 2003. godine. Mnogi su više bili zauzeti traženjem i potom fotografisanjem Tejlor Svift na tribinama, nego gledanjem i navijanjem za ovog drugog Tejlora dole na terenu.
Naravno, i podrška igraču je uzajaman proces, pa se publika makar nakratko probudila sredinom drugog seta, kada je Fric vezao nekoliko odlučnih poena i došao do brejka. Međutim, Siner je ostao smiren – kao što je bio u većini važnih trenutaka ove sezone – vratio je brejk i ubrzo došao do pobede.

Nije burno proslavio Siner, a na ceremoniji je titulu posvetio tetki koja nije dobro zdravstveno. Sad je na dva grend slem trofeja, a nema sumnje da ga čekaju još mnogi. Pre početka turnira nad njime su visili doping afera i problem sa kukom, imao je jako težak žreb (osmina finala Tomi Pol, četvrtfinale Danil Medvedev), a na kraju je manje-više rutinski osvojio titulu, bez izgubljenog seta u poslednja dva meča.
Grend slem godina je završena – Alkarazu dve titule, Sineru dve. Ono što je zastrašujuće za ostatak ATP tura jeste što nisu morali da urade nešto spektakularno igrački kako bi do tih titula došli – osvojili su ih igrajući u okviru realnih mogućnosti, samo ponekad na gornjoj granici, i zahvaljujući jačoj glavi i auri, što je bila odlika Velike trojke.

Sa grend slem aspekta, pomogla je i specifična situacija Novaka Đokovića – povreda na Rolan Garosu, Vimbldon tri nedelje posle operacije meniskusa, US open posle olimpijskog zlata koje je dugo čekao. Očekuje se Novakov odgovor u 2025. godini, a ostali će morati ozbiljno da napreduju ukoliko misle da pariraju Alkarazu i Sineru.
Zverev u pristupu najvažnijim mečevima, Medvedev da sredi rame i da vrati servis gde je nekad bio, Rune da pronađe put iz kanala u koji je upao i da oformi konstantan tim…
Siner i Alkaraz su preuzeli kormilo, a ako se ovako nastavi, niko osim Đokovića neće moći da ugrozi njihovu tapiju na najveće trofeje u skoroj budućnosti.
Bonus video:
Superliga Srbije
Bundesliga
Premier League
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
ABA liga
Srbija KLS
NBA
Eurocup
US Open
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
ATP
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC














Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare