Nole neće u penziju: Postigao sam sve što sam želeo, ali hoću još

Tenis 27. avg 202512:38 14 komentara
(Photo by Clive Brunskill/Getty Images)

Svima onima koji ga šalju u penziju, broje njegove preostale dane u tenisu ili ga otpisuju, Novak Đoković je poručio da ništa od toga ne smatra realnim:

– Postigao sam sve što sam želeo u tenisu, ali hoću više – rekao je u podkastu Džeja Šetija.- A to dolazi iz namere, inspiracije, motivacije, ljubavi i strasti za sportom, zbog želje da činite ljude srećnim kada igrate tenis. Ja osećam da nastavljam da širim svetlost kada igram tenis, da inspirišem nove generacije. Ali moja želja da još to radim dolazi i iz mog osećaja da nisam dovoljno uspeo, dolazi iz mog porekla i iz mog odnosa sa mojim ocem. To je unutrašnja bitka koju redovno imam sa samim sobom.

Drugim rečima, najbolji teniser sveta nije ni blizu kraja svoje karijere.

– Osećam da sve dok imam mogućnost da se takmičim za najveće titule u našem sportu, to ću i raditi. Druga stvar koja me inspiriše da nastavim je da želim da izazovem sopstvene limite, i mentalno i fizički. Jer kada dođete do 30 godina u tenisu, počnete da brojite dane koji su vam ostali do povlačenja. Ali sada je drugačije, jer je briga o telu mnogo napredovala. Više ne samo najbolji u tenisu imaju sa sobom specijaliste takve vrste nego i oni u prvih 50.

Jedan od glavni faktora za ovakvo razmišljanje je večita glad za pobedama.

– Tenis čini najveći deo mog života, sada malo manje jer imam dvoje dece i ostala interesovanja. Ali i dalje sam profesionalni teniser i prolazim i ono najbolje i ono najgore na teniskom terenu.

Uvek šampion koji se pre svega oslanja na glavu a posle na mišiće, Nole objašnjava:

– Kada mi kažu da sam ja jedan od sporista koji je prvi integrisao spiritualnost, ja se složim ali sam i dalje iznenađen svojim radom na tome. Kada ste na vrhuncu karijere, osećate se nepobedivim, kao da možete da hodate na vodi. A to je sjajan osećaj. Ali kada vas ego odvede na te visine, teško je vratiti se nazad. Možda ne treba da se vratite na početak, ali treba da nađete balans. Trebalo mi je vremena da shvatim da bez obzira koliko sam naučio i koliko toga sam postigao za 20 godina u vrhunskom tenisu, nema garancije da ću uvek naći rešenje, iako sam to ranije uspevao. To je bilo veliko otkriće za mene.

Prepričao je i razgovor sa Kobijem Brajentom, svojim velikim prijateljem, na žalost, pokojnim:

– Rekao sam mu da ne volim da gledam reprize mojih mečeva koje sam loše odigrao ili izgubio. To mi nije prijalo. A on mi je rekao da treba da ih gledam, bar u kraćim delovima, kako bih naučio iz tih grešaka, kako bih, ako dobijem priliku, mogao da ih korigujem sledeći put. Tako sam počeo da gledam reprize mojih poraza, ali nikada nisam gledao meč lopte – istakao je Đoković.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare