
Iako nikada nije tako ambiciozan na rečima kao Karlos Alkaras, sigurno je i da Janik Siner mašta da jednog dana on bude taj ko će nositi lovor najboljeg svih vremena. Iako obojica danas veoma daleko iza sadašnjeg vlasnika tog oreola, Novaka Đokovića, iako Italijan zaostaje i za Špancem, neki aduti su već veoma vidljivi.
Mats Vilander, svojevremeno velemajstor igre sa osnovne linije i verovatno najbolji strateg svog doba, ističe baš taj segment u igri broja 1.
– Viđao sam tenisere koji udaraju jače od Janika ali nikada nisam video nekoga ko udara tako jako i tako rano lopticu – hvali za „Tenis 365“ Šveđanin najveći Sinerov kvalitet.- To je izuzetno važno, nema nikakve dileme.
Baš ovaj kvalitet je omogućio Italijanu da od avgusta do kraja januara osvoji Sinsinati, Ju-Es open, Šangaj, završni turnir u Torinu, Dejvis kup i Australijski open, kao i rekordno bogatu egzibiciju u Rijadu, izgubivši samo jedan meč. Finale Kineskog opena u Pekingu protiv Karlosa Alkarasa. Rano napadanje loptice velikom brzinom donosi Sineru prednost kontrolisanja poena a to je situacija u kojoj se on sjajno snalazi.
– Kombinacija udaranja loptice tako rano i jako, Sinerova je neverovatna vrlina. Mnogo je teško udariti lopticu na taj način – dodaje Vilander.
Ovakva tehnika je idealna za beton i zato Siner i pobeđuje toliko na turnirima sa ovom podlogom, a čak oko 70 njih je na njoj. Na šljaci koja nema idealan odskok, ovakav način igre proizvodi više grešaka. Zato on do ovog proleća nije imao mnogo uspena na crvenom tucaniku, ali je sada i to uspeo. Na oba ovogodišnja turnira na šljaci stigao je do finala – u Rimu i na Rolan Garosu – gde je bio poražen od Alkarasa.
Slično je i na travi, mada se situacija na ovoj podlozi, pogotovo Vimbldonu, kako turnir odmiče popravlja. U Londonu, na primer, u drugoj nedelji turnira, trava gotovo potpuno nestane, zemlja se utaba pa izgleda kao beton. I na njoj odskok postane perfektan.
– Dok većina momaka na šljaci stoji po tri metra iza osnovne linije i udara lopticu iz sve snage, Siner radi drugačije. On stoji na liniji i udara je jače nego iko nego iko koga sam gledao otkako se bavim tenisom – objašnjava Vilander koji je prvu gren slem titulu osvojio baš na Rolan Garosu još 1982. – Ta kombinacija mu donosi ogromnu prednost. Protivnici jednostavno nemaju vremena da se nameste u idealnu poziciju.
Šveđanin je potom još dva puta pobedio u Parizu, tri puta u Melburnu i jednom u Njujorku.
– Neverovatna je brzina kojom igraju i Siner i Alkaras. Mislim da su već podigli tenis na novi nivo, mada to ne znači da su bolji od Federera, Nadala ili Đokovića kada su ovi bili na vrhuncu. Oni više greše nego Rafa i Novak kada su bili u najboljoj formi i zato je teško porediti epohe. Na primer potrebno je u kombinaciju ubaciti Nadalovu borbenost ili Đokovićevu sposobnost da predvidi šta će protivnik uraditi. Zato Novak uspeva da i sa 38 godina bude u vrhu i nosi se sa najboljima.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare