Neponovljivi „udarač“ Mate Parlov – zlato 1972. u Minhenu

Ex-Yu mix 26. jul 202117:00 3 komentara
Mate Parlov
Guliverimage

On je bio unikat. Najbolji bokser Jugoslavije svih vremena i zvanično najbolji sportista Hrvatske u 20. veku. Mate Parlov je, pričali su njegovi prijatelji, bio duša od čoveka, a među konopcima prava zver. U levoj ruci imao je gromove, a vrhunac karijere bilo je osvajanje olimpijskog zlata 1972. u Minhenu.

U nezaboravnom finalu Parlov je u finišu druge runde četvrti put na pod poslao favorizovanog Kubanca Gilberta Karilja i tehničkim nokautom osvojio prvo zlato za jugoslovenski boks na Olimpijskim igrama. Koliki je ovo uspeh bio potvrđuje i podatak da su u preostalih pet disciplina Kubanci superiorno osvajali najsjajnije odličje.

Bio je i svetski amaterski prvak u Havani u poluteškoj kategoriji 1974, ali se posle meča sa Rusom Karatajevim, kasnije članom moskovskog podzemlja, ničega nije sećao. Ušao je u hotel i pokušao da skoči sa terase. Trener Bruno Hrastinski je vikao: „Mate, ne ubijaj se. Ti si svetski prvak!„.

Povezane vesti

Dva puta je Parlov bio i šampion Evrope u poluteškoj kategoriji, 1971. u Madridu i 1976. u Beogradu. Srebro je osvojio 1969. u Bukureštu u srednjeteškoj kategoriji.
Posle neverovatne karijere u amaterskoj konkurenciji i 310 pobeda u 323 mečeva oprobao se i u profesionalnim vodama. Ponovo je bio neprikosnoven.

Ostaće upamćeno da je 10. jula 1976. na beogradsku „Marakanu“ došlo 100.000 ljudi da ga bodri protiv Italijana Domenika Adinolfija u meču za titulu profesionalnog prvaka Evrope u poluteškoj kategoriji, u verziji WBC. Mate je pobedio, a u Puli, kao i posle svakog uspeha, dočekao ga je skoro ceo grad. Njegovi sugrađani znali su da formiraju špalir dužine 50 kilometara i prate ga do centra grada na obali Jadrana.

Dve godine kasnije Parlov je postao i svetski šampion savladavši Argentinca Migela Anhela Kuelja, nokautom u 9. rundi. Posle jednog udarca Kuelju su klonuli glava i telo, a ova scena dugo je bila i uvodna špica sportskih pregleda u bivšoj državi.

Kueljo, Kueljo, Kueljo, šta te to smelo, čekao si desnicu, a dobio ljevicu…“ otpevali su kasnije pesmu oduševljeni Mateovi navijači.

Kao profesionalac ostvario je 24 trujumfa, tri poraza, uz dva nerešena rezultata. Riznicu medalja zaokružio je sa osam trofeja prvaka države od 1967. do 1974.

Na Olimpijskim igrama 1984. u Los Anđelesu bio je selektor reprezentacije Jugoslavije, koja je ostvarila istorijski uspeh osvajanjem čak četiri medalje, zlato, srebro i dve bronze. To mu je bio i poslednji dodir sa boksom, a tek po završetku karijere shvatio je zašto je bio uspešan.

SK predstavlja sve osvajače medalja

Sport Klub će vam tokom Olimpijskih igara u Tokiju predstaviti sve jugoslovenske osvajače medalja (1924-1988) i one koje su se peli na pobedničko postolje od 1992. do danas. Spremili smo skoro 90 tekstova i iz dana u dan ćete biti u prilici da se podsetite najvećih uspeha sportista sa prostora nekadašnje države.

Bio sam strpljiv, znao sam da čekam i udarim kad treba. Pre sam hteo da rešavam stvari na silu, dok nisam video da i sam imam Ahilovu petu. Do tada sam mislio da može kuća da padne na mene i da mi ništa neće biti. Onda sam 1970. bio nokautiran od jednog Nemca, i nakon toga sam se prizemljio. To je bio jedini nokaut koji sam pretrpeo u karijeri. Posle toga sam i postao nepobediv,“ pričao je Parlov.

Kada je 1984. konačno rekao zbogom ringu i rukavicama posvetio se vođenju svog kafića „Mate“, u kojem je bio i gazda i konobar i drugar… Diplomirao je ekonomiju, ali to nije bio njegov svet.

Preminuo je 29. jula 2008, u 60. godini, od raka pluća.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare