
Srpski vaterpolo je imao dva predstavnika u klupskim evropskim finalima. U oba je doživeo poraz. Novi Beograd je poražen od Ferencvaroša u Ligi šampiona dok je Radnički izgubio dva finalna susreta protiv Pro Reka u Evrokupu. Plasmani u finala su, bez sumnje, uspeh srpskog klupskog vaterpola, a realno je da se kaže da su protivnici u finalu bili i na papiru i u bazenu kvalitetniji.
Radnički sa još većim ambicijama dočekuje sledeću sezonu dovodjenjem Prlainovića, Randjelovića, Dedovića, Rašovića a možda i još nekog. Sa dva trofeja u sezoni za nama u Kragujevcu moraju da budu zadovoljni. Naredne sezone će ambicije, posebno u Ligi šampiona, biti još veće.
Novi Beograd je, medjutim, na prekretnici. Klub koji je četiri godine igrao izuzetno zapaženu evropsku ulogu po poslednjim potezima kao da najavljuje novi početak u kojem će i ambicije realno morati da budu smanjene. Pored ranije najavljenih odlazaka De Mikelisa, Skumpakisa i Krstića davanje odrešenih ruku Vlahopulosu i Vučiniću je iznenadjenje. Stigao je samo Pljevančić a pred klubom je težak posao nadomestiti odlazak pomenutih igrača.
Na završnom turniru Lige šampiona Novi Beograd nije uspeo da osvoji pehar. Za to su bila potebna dva džinovska koraka. Gocićev tim je napravio prvi, za malo nije drugi i kada se sve zna oko promenjenog sastava, sedmorice debitanata, neiskustva drugo mesto je vrhunski plasman.
Na stranu što se uvek tuguje posle izgubljenog finala, Novi Beograd mora da bude zadovoljan sezonom iako mu je donela samo jedan trofej u nacionalnom kupu. Za završni udarac na Malti trebalo je pre svega iskustvo igranja utakmica ovakvog značaja a zatim i duža klupa adekvatna onoj koju je imao Ferencvaroš. Novi Beograd je imao samo Ćuka kao reprezentativca, iskustvo Vlahopulosa i Skumpakisa pa i Vučinića i Perkovića nije bilo upitno a svi ostali su daleko bili od glavnih rola i u srpskom klupskom nadmetanju.

Zato je napredak Gladovića, Glušca, Krstića, Trtovića, Martinovića, Dimitrijevića veliki napredak ne samo za klub već i za srpski vaterpolo u celini. Ali slabljenjem, bar trenutno, sastava dovodi u pitanje realnu realizaciju ambicija kojom se klub proteklih sezona predstavljao u vaterpolo svetu. Jasno je da bi Soro kao predsednik, Pejčić i Gak kao sastavni deo menadžemnta zaduženom za tim i naravno trener Gocić želeli da idu na gore. Uzgred prvi Gocićev sardanik, Djordje Filipović će naredne sezone voditi rumunsku Steauu kao prvi trener. Igrao je u Rumuniji i ostavio odličan utisak u svakom pogledu.
O daljim koracima javnost će biti obaveštena ali nije tajna da se o svemu, o svakom detalju pita Aleksandar Šapić. Sada bi već ušli u sferu politike i svega što se dogadja u Srbiji. Na kraju utisak je da će biti narednih dana zanimljivo u timu koji je u protekle četiri godine bio tri puta drugi u Evropi. Dok je u tri sezone imao tim za najveća dela, u ovom poslednjem izdanju je nadmašio očekivanja i zato bi bilo logično da ostanu i dalje igri.

Naredne sezone pored učesnika ovogodišnjeg fajnal fora na sceni će biti Pro Reko, Olimpijakos, Breša, Vuljagmeni, Radnički, splitski Jadran… Ostati u vrhu biće jako teško i zato sastavi treba da budu što je moguće jači. Ko će u tome uspeti ostaje da se vidi.
Bonus video
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare