Da li opet postoje problemi na Banjici, da li je bezbedna, da li treba iseliti klubove korisnika, pitanja su aktuelna posle video materijala jednog roditelja sa juniorskog turnira.
Zaista, jedan od hramova vaterpola ne deluje reprezentativno ali izgleda da nije sve tako crno. O tome kasnije.
Bazen Banjica se nalazi u sklopu „SC Voždovac“. Izgrađen je za potrebe Svetskog prvenstva 1973. godine. Ono što je interesantno, nalazi se na opštini Voždovac, ali, u to vreme sporazumom opština, je bilo moguće da jedna opština ima imovinu na teritoriji druge, ili se prave kompenzacije. Najviše zahvaljujući čelnicima Partizana, prvenstveno Jovici Miškoviću, realizovana je ideja da tada višestruki prvak Evrope dobije na Voždovcu bazen na korišćenje a sredstva je obezbedio Savski venac.
Bazen je postao deo sportskog centra čiji je drugi deo napravio Voždovac. Partizan je dobio bazen na upravljanje sa pratećim objektima. U vreme kada tržište nije bilo dominantno kao pojava imao je svu potrebnu pomoć za rad. Iz tog rada su se pojavili brojni reprezentativci. Zašto se Partizan nije uknjižio pitanje je koje nema odgovor osim da se to podrazumevalo kada se pominjao vlasnik.
Beograd je u tom periodu imao „Tašmajdan“, „11. april“, „25. maj“, ali ni na jednom objektu ostali klubovi iz glavnog grada (tada ih je bilo samo nekoliko) nisu imali ono što je imao Partizan.
Od devedesetih kada obaveze klubova prema svojim objektima postaju veće, i teže za ispunjenje, upravljanje i obezbeđivanje željenih uslova za rad je predstavljalo problem. Tada se videlo da klub jako teško, bilo gde, može da samostalno održava takav objekat.
U vreme bombardovanja bazen je bio oštećen, razbijanjem stakla, izbijanjem vrata. Početkom veka počela je serija „popravki“ Banjice. Za velika takmičenja 2002. i posebno 2006. uložena su značajna sredstva u renoviranje objekta. Odnosilo se to i na zatvoren ali isto tako i na otvoreni bazen koji je bio mesto održavanja Univerzijade, evropskih prvenstava seniorki, juniora…
I pored svih nastojanja nedostatak sredstava je činio da klub ulazi u velike dugove a sredstva za dalji oporavak objekta nije bilo. Problemi sa grejanjem vode, popravkama starih cevi, delova bazena su bili vidljivi i česti. Krov je popuštao, počeo je da prokišnjava kako iznad bazena tako i tribina.
Pre nekoliko godina je opština Voždovac krenula u akciju preuzimanja Banjice. Mada su tadašnji čelnici Šoštar, Avramović i Rakas imali papire dogovora iz 1973. Voždovac je uspeo u svojoj nameri. Posle serije sastanaka Partizan je postao zakupac na 50 godina sa određenim terminima na objektu a pitanje dugova je rešavano na razne načine.
Krajem jula 2023. je zatvoreni veliki bazen prestao sa radom zbog potrebe za popravkom. Bilo je predviđeno da se trenira u malom bazenu ali tada nije bilo sredstava za grejanje. Agonija je trajala do aprila 2024. kada su se crno-beli, posle niza selidbi da bazena na bazen, vratili na svoj objekat.
Danas, kada razgovarate sa ljudima iz Partizana čućete reči zadovoljstva jer je voda topla, krov saniran i papiri tvrde bezbedan. Rezultat je to saradnje sa upravom Sportskog centra. Tačno je, kažu da tribine nisu reprezentativne ali dodaju da je u planu postavljanje stolica. Daske koje su služile za sedišta, na mestima gde je prokišnjavalo, su propale ali zbog čekanja stolica na tim delovima ništa nije urađeno. Na plafonu postoje rupe zbog propalih ploča. I to bi trebalo da bude sanirano ali je najvažnije da nema neprijatnih iznenađenja kada pada kiša.
Sa strane kada se gleda, bazen sedmostrukog prvaka Evrope bi morao da deluje mnogo kvalitetnije u svakom pogledu. Upravo ta saradnja kluba sa sportskim centrom najavljuje bolje dane kako za Partizan tako i za ostale korisnike, vaterpolo klubove, plivače, građanstvo.
Treba samo čekati nastavak adaptacije mada se negde u pozadini čuje i da kompletno još jedno renoviranje nije ideja o kojoj se ne razmišlja.
Bonus video
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare