Arhitekta Goran Gavrančić: Jokan je potcenjen, mnogo zna!

Možda ste imali priliku da čitate o ahitekti Goranu Gavrančiću. A, šta je sve kroz karijeru upio, naučio i prošao – sada možete da čujete kroz priču sa Gojkom Andrijaševićem i Nebojšom Viškovićem.

U priči bez daha, skoro dva sata superkvalitetnog razgovora sa domaćinima u kafiću „Wish&Goal“, otvorilo je hrpu podtema, ovog puta – bez dilema. Nijedan uspeh nije slučajan…

Wish&Goal

Platinasta karijera, svega pet klubova, skoro toliko genijalnih trenera i 24 utakmice u reprezentaciji Srbije i Crne Gore. Okom budućeg, u postigračkim danima ostvarenog arhitekte, uočio je u svakom od fudbalskih učitelja najbolje detalje.

„Najbolji trener za odnos sa igračima i ekipom bio je Slaviša Jokanović. Motivator broj jedan – Fernando Santoš, moj šef u PAOK-u. A, Valeri Lobanovski imao je sve najbolje što krasi trenera. Na vrhuncu i viziju! Znao je kako će fudbal da se razvija i igra u budućnosti, napokon, najavio taj Barselonin stil! Mozak fudbala u Ukrajini, celom sovjetskom prostoru. Da sam krenuo trenerskim stazama, pokušao bih takve treninge da primenim, uz insistiranje na visokom presingu. Ko bi, ipak, mene u Srbiji čekao tri godine“, zapitao se, između ostalog, Goran Gavrančić.

Upoznao je Slavišu Jokanovića još u igračkim danima, u dresu reprezentacije.

„Razgovarali smo prvi put tokom povratka iz Meksika. Šmeker u najboljem smislu, inteligentan fudbalski, kod nas možda i potcenjen koliko zna. Imao je ogroman talenat za fudbalski posao, takav utisak sam stekao. Znanje, odnos prema kolektivu, igračima, sve za „deset“. I takav je bio kroz karijeru, ne „gordinjo“, već skroman, zato se i lako približio igračima. Ne otpor u stilu: trener sam, ne prilazi. Savetao me ponajviše oko odnosa sa medijima, sećam se rečenice: uvek su nas ljuvali, ništa to nije strašno, nemoj da se opterećuješ.“

Eto i teme, uvek aktuelne u domaćim fudbalskim okvirima. I ne samo u njima

„Kritika je dobra ko može da izvuče povuku, kome smeta – uspeha nema. Trudio sam se kroz život i karijeru da usvajam dobre stvari. Držao sam se logike: završena je utakmica, idem ka sledećoj. Moj najveći kritičar bio je otac, do Dinama me gledao svega nekoliko puta. Najednom sam rekao da ne dolazi više, sve mu je smetalo u stilu „što si igrao ovo, što nisi uradio ono…“. Obično se kritikuje posle poraza, a u Kijevu – posle svake utakmice. Gušilo me to u početku. Odigramo utakmicu, pobedimo i na televeziji se puste samo naše greške… Jednostavno, Lobanovski je na tome insistirao.“

Neverovatne godine u Dinamu, kosmonautski testovi u Kijevu, šta se danas dešava u Ukrajini, kakav je odnos Ukrajinaca prema Goranu Gavrančiću, srpskom narodu, kakve arhitektonske radove planira… I još mnogo toga u 77. emisiji podkasta „Wish&Goal“.

Upoznajte Gorana Gavrančića!

Šerif prodat za 4.000.000 evra!?

Minut ćutanja za Den Tanu

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare